Detektor logo Light

Kako je prevelik fokus na ratne zločine rezultirao razočarenjem žrtava

Od kraja rata u Bosni i Hercegovini pred pravosudnim institucijama je preko 1.100 osoba osuđeno za ratne zločine. U poređenju s memorijalizacijom ili bilo kojim drugim pitanjem tranzicijske pravde, ovaj segment dobio je najveći fokus institucija. Uprkos tome, odbijanje tužilaca da sistematski podižu optužnice protiv višerangiranih počinilaca, cjepkanje složenih istraga, spora suđenja, nedostatak strateškog pristupa, politizacija i manjak podrške svjedocima rezultirali su apsolutnim razočarenjem žrtava i njihovih porodica.

Piše: Emina Dizdarević Tahmiščija

April 2017. godine, naizgled ni po čemu nije bio poseban dan pred Sudom BiH. Desetine optuženih, svjedoka, advokata, saradnika i poneki novinar, ujutro su nalazili svoj put u sudnice, gdje se tog dana, kao i danas, odvijalo više suđenja za ratne zločine. 

Jednoj od svjedokinja, koja će tog dana ispričati svoju priču, taj dan, međutim, bio je sve. 

“To nikad neću zaboraviti, ta sudnica je meni izgledala nešto ogromno”, prisjeća se svjedokinja i dodaje da je tu, nakon punih 25 godina, po prvi put vidjela čovjeka koji je ubio njenog oca u jednom gradiću u istočnoj Bosni. 

Prvi put je i govorila javno u sudnici o tome da je silovana. U sudnici je stajala pod punim imenom i prezimenom. Odlučila se – za razliku od velikog broja svjedoka koji dobiju pseudonim, poput slova A ili B – pod svojim identitetom da se suoči s osobama koje je prijavila. Danas se kaje za tu odluku i za ovaj tekst odlučuje biti svjedokinja “A”. 

“Ja sam upala u arenu. Onda su se počeli boriti sa mnom, zato što sam ključni svjedok. Onom je bila potrebna odbrana, ovom osuđujuća… I ja sam bila nešto između. Svako se tu dokazivao, jedina sam ja tu kojoj je bila potrebna pravda”, prisjeća se.

U sudnicu je, kako kaže, ušla nespremno, bojažljivo. Ali je uspjela ispričati sve što se desilo 19. juna 1992. godine i što je zauvijek obilježilo njen život. 

“Upali su neki ljudi. Psovali su nam mater, da izađemo, i onda su počeli nasumice pucati. Tu je ubijen moj otac, i amidža i komšija. Nas su sproveli dalje. Sproveli su nas u logor”, kaže i dodaje da su posmrtni ostaci njenog oca zapaljeni, zbog čega ih nikada nije pronašla. 

Tada je imala 30 godina, a jednog od počinilaca ubistva njenog oca je poznavala. Prepoznala ga je i u sudnici. Mjesecima nakon njenog svjedočenja, Sud BiH je donio pravosnažnu presudu i osudio ga na deset godina zatvora. Između ostalog, osuđen je i za ubistvo oca ove svjedokinje. 

“Mrvicama se čovjek zadovolji, pravda je velika nepravda. Zna biti”, kaže svjedokinja “A”. 

Ona je jedna od više hiljada svjedoka koji su svjedočili pred sudovima u BiH i čiji su iskazi bili neophodni za osiguravanje osuđujućih presuda za ratne zločine za oko 1.100 osoba. 

Početkom 2024. godine, BiH se nalazi na prekretnici procesuiranja ratnih zločina s obzirom da tek otvara dvogodišnji period koji je Vijeće ministara dalo državnom Tužilaštvu i Sudu da konačno završe procesuiranje najsloženijih predmeta, nakon što svi prethodni rokovi nisu ispoštovani.

Detektor je analizirao sve do sada urađeno na progonu ratnih zločina, te kako je, uprkos brojnim osuđujućim presudama, zbog politizacije pravosuđa i preranog odlaska međunarodnih sudija prisutno nezadovoljstvo žrtava. Njihovo razočarenje veće je zbog činjenice da se složene istrage cjepkaju, da su zbog neadekvatne regionalne saradnje mnogi izbjegli odgovornost, kao i jer nema realne procjene završetka svih predmeta. 

Dug prema ocu
početak pakla

Strategija bez
sistemskog određivanja
prioriteta

Pokreni video

Zaštićena svjedokinja “A”

Ova strategija je obilježila početak nove faze u procesuiranju ratnih zločina u BiH. Kako bi se suočila s postojanjem velikog broja neriješenih predmeta, neujednačenom praksom sudova, nepostojanjem jedinstvene baze podataka o predmetima, te gotovo potpunim odsustvom regionalne suradnje i podrške i zaštite svjedoka i žrtava zločina, Strategija je pred institucije u BiH postavila niz zahtjevnih zadataka, naveo je pravni ekspert Goran Šimić.

Play Video about Alexandra Link - OSCE misija u BiH

Alexandra Link – OSCE misija u BiH

2016.

U Sudu BiH je formirano stalno vijeće koje je određivalo koliko će i koji predmeti biti proslijeđeni entitetskom pravosuđu – ali su se suočili s nizom problema. Prvi je bio da se kasnilo sa sačinjenjem zajedničke baze predmeta, drugo je da je često bio premali broj optužnica na državnom nivou pa su predmeti morali biti zadržavani čak ako su za entitete, a treći da su tužioci dizali optužnice i tek onda su se predmeti prebacivali, a ne u fazi istrage.

Po isteku prvobitne Strategije, državne institucije nisu uradile nikakvu ozbiljnu analizu rada i nedostataka, ali Misija OSCE-a u BiH je uposlila međunarodnu sutkinju Joannu Korner da uradi sveobuhvatnu analizu.

Njeni nalazi, objavljeni 2016. godine, ukazuju na katastrofalan menadžment u predmetima ratnih zločina, pa upravljanje tadašnjeg glavnog tužioca Gorana Salihovića naziva “autokratskim” s lošom podjelom rada. Za tužioce je rekla da nemaju znanja, ali da su fokusirani na ispunjenje norme, te da se složene istrage cjepkaju i troše resursi podizanjem optužnica protiv istih osoba i nedostupnih.

2018.

Kako bi se ovo pitanje riješilo, Vijeće ministara BiH je 2018. formiralo radnu grupu sa zadatkom da preispita provođenje Strategije, te ukoliko je to potrebno, predloži Revidiranu strategiju. U februaru iste godine Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) podržalo je izmjene Državne strategije kojima je predviđeno da svi najsloženiji predmeti budu završeni u roku od pet godina, do 2023. 

2020.

Opet su uslijedile blokade. Revidirana strategija je usvojena tek u septembru 2020, dvije godine nakon početka rada na njoj. Njeno usvajanje je, u najvećoj mjeri, kočila politika.

Nakon usvajanja ove strategije, Delegacija Evropske unije (EU), Ambasada Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini zatražile su uvođenje efikasnog mehanizma za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sudija i tužilaca koji ne provode njene strateške ciljeve i mjere. Do njega nikada nije došlo.

Također 2020. godine, kada se pravosuđe upustilo u Revidiranu strategiju, britanska sutkinja Korner uradila je novo istraživanje o stanju, skoro pet godina od njene prve analize, i navela da je Tužilaštvo BiH ispoštovalo samo četiri od ukupno 32 preporuke koje je u ranijem izvještaju dala, dok je 15 preporuka ostalo neprovedeno. Korner je rekla da su potrebne “radikalne promjene” u Tužilaštvu BiH, te iznijela niz kritika na račun tadašnje glavne tužiteljice Gordane Tadić.

2023.

Kako je Nadzorno tijelo za nadgledanje provedbe Revidirane državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina, prijenos predmeta s nivoa državne nadležnosti na nivo entitetske nadležnosti i nadležnosti Brčko distrikta, te usklađivanje sudske prakse, formirano tek tri godine nakon usvajanja Strategije, svi ti procesi provođeni su otežano i usporeno.

Krajem novembra 2023, pred istek Revidirane strategije, Vijeće ministara ju je produžilo za dvije godine bez ikakve prethodne ozbiljne analize.

“Ne samo da to produženje dolazi bez ikakvih ozbiljnih analiza ili konsultacije s naučnicima, medijima koji prate suđenja ili aktivistima u ovoj oblasti, već je potpuno jasno kako ono ima samo za cilj prikrivanje nerada nadležnih institucija na provođenju Strategije, kao i nedostataka u radu nadležnih sudova i tužilaštava”, kaže Šimić.

Pravosuđe zadovoljno
uprkos kritikama

Kako kaže svjedokinja “A”, sve je, uvijek, ovisilo o ličnom radu nekih tužilaca. Tužilac koji je preuzeo njen predmet bio je, napominje, “hrabriji, komunikativniji i obziran”. Kaže da je skupa s njim izdejstvovala osuđujuću presudu za ubistvo oca.

“Ne znam kako da vam kažem, to je neka riječ koju ja sama tražim, da kažem ‘ranjena’ presuda. Očekuješ, nadaš se pravdi… Pravo i pravda, kažu, nisu isto”, dodaje ona.

Zadovoljnija bi bila da je doživjela da Sud BiH osudi nekoga i za silovanje koje je pretrpjela. 

“Ali iz kojih razloga se to desilo, ja to ne znam… Ja sam imala valjda tu neku ludost u sebi, držala me je ta istina. Mislila sam da ću ja doći, ustvari da ja dokažem svoju istinu”, dodaje.

Predmet svjedokinje “A” jedan je od približno 700 predmeta ratnih zločina, koji su uključivali oko 1.000 osoba.

Kreho, v.d. predsjednica Suda BiH, mišljenja je da je ova institucija puno učinila za predmete ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida. 

“Skoro 190 osuđujućih, a pola još presuda gdje je jedan dio osuđujući, a drugi oslobađajući. Znači, zbilja smo radili temeljito, potvrđene su te presude”, navodi Kreho.

Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća iz 2023. godine, Tužilaštvo BiH ima 271 neriješen predmet s 3.008 lica, veliki broj njih je s još nepoznatim počiniocima.

Play Video about Ivan Matešić - Tužilac Tužilaštva BiH

Ivan Matešić – tužilac Tužilaštva BiH

Sigurno bih se sad mogao sjetiti najmanje desetak takvih predmeta, i to nam ukazuje da možda uvijek kantonalni sudovi nisu dovoljno spremni ili dovoljno sposobni da donesu pravilnu odluku,

smatra Halilović.

Play Video about Munib Halilović - Glavni Federalni tužilac

Munib Halilović – glavni Federalni tužilac

Branko Mitrović, republički javni tužilac u Banjoj Luci, kaže da su oni zadovoljni dinamikom rada na ovim predmetima. Zaključno s 20. decembrom 2023. godine, navodi Mitrović, na nivou Republike Srpske imaju 46 predmeta s poznatim izvršiocima i imaju naredbu o pokretanju krivičnog postupka.

Tužioci i sudije s kojima je Detektor razgovarao kažu da je sve teže dokazivati ratne zločine. Jako mnogo vremena je izgubljeno, svjedoci umiru i zaboravljaju.

“Kako vrijeme protiče od rata, od saslušanja svjedoka u istrazi, sve je teže dokazivo ono što se dokazivalo prije lakše. Stare svjedoci, pobolijevaju. Teže je i tužiocima doći do stvarnog tačnog iskaza, a nama onda pogotovo da dođemo do utvrđene činjenice u tom nekom događaju”, pojašnjava sutkinja Kreho.

Ovo, kao i druga pitanja, ostavlja niz otvorenih dilema u vezi s preostalim predmetima. Rok koji je dalo Vijeće ministara jeste samo dvije godine – što svi smatraju nerealnim. 

“Šta bi se desilo da nisu produžili rok? Ništa se ne bi desilo, mi bismo i dalje radili kao što danas radimo predmete ratnih zločina i isto će se desiti kad isteknu ove dvije godine. Niko ko malo bolje zna trenutno stanje u ovoj oblasti, ne očekuje da će biti sve završeno za te dvije godine”, kaže Halilović i dodaje: “Dok je živih počinilaca, radit će se na ovim predmetima.”

Kreho vidi Strategiju kao način da se stimuliše Tužilaštvo da brže optužuje, a da Sud češće sudi.

“Mislim da se neće ni za dvije godine to završiti. Ako ništa, neka tužioci podignu sve optužnice koje imaju, Sud neće moći završiti sve predmete za ove dvije godine. Jer sad su ostali zbilja samo najkompleksniji predmeti ratnog zločina na Tužilaštvu, što će reći da će ti predmeti doći ovdje na Sud – to je četiri-pet godina suđenja”, dodaje Kreho.

Navodi da Sud u principu svake sedmice zakazuje suđenja, s tim da postoji problem sudnica, jer dolazi sve više predmeta s preko sedam optuženih, a oni imaju dvije do tri velike sudnice. Govoreći o zdravstvenim stanjima svjedoka, ona kaže da se zbog njih ne odlažu suđenja jer njihov odjel za podršku pozove druge svjedoke. Detektor može potvrditi da su neka ročišta odgađana zbog zdravstvenog stanja svjedoka. 

Da se može brže i bolje raditi, mišljenja je Matešić. Kaže da se može i brže suditi i da nema potrebe da suđenja traju sedam-osam godina.

“Treba to kazati otvoreno. Nemojmo da pričamo o tome kako nemamo sudnica, imamo mi sudnica dovoljno. Imamo mi i praznih sudnica. Imamo mi bolesnih svjedoka, imamo mi bolesnih i optuženih, biologiju koja radi svoje, ali treba biti pošten i kazati da može brže. I s naše i s ove druge strane. Je li može brže i od vlasti, je li se mogu stvoriti bolji uvjeti, je li se može zaposliti određeni broj tužitelja da se završi neka priča? Sve to može”, kaže Matešić. 

Play Video about Branko Mitrović - Republički javni tužilac

Branko Mitrović – republički javni tužilac

Regionalna saradnja kamen
spoticanja za procesuiranje

Nedavno hapšenje suspendovanog predsjednika Suda BiH Ranka Debevca, zbog zloupotrebe položaja, nije prvi slučaj gdje se istražuju nosioci pravosudnih funkcija. Protiv Debevca je ranije vođen i disciplinski postupak u kojem je oslobođen odgovornosti.

Ova hapšenja i postupci dovode do sve većeg manjka povjerenja javnosti u pravosudni sistem, posebno ako se uzmu u obzir preporuke da treba poboljšati njihovu transparentnost i visine disciplinskih kazni za sudije i tužioce.

Hapšenje nosilaca pravosudnih funkcija počelo je sa sutkinjom Suda BiH Azrom Miletić, kojoj je suđeno za primanje mita, a koja je do okončanja krivičnog postupka bila privremeno udaljena od vršenja dužnosti.

Njoj se prvo sudilo u Sudu BiH, gdje je nepravosnažno osuđena na dvije i po godine, da bi Apelaciono vijeće ukinulo ovu presudu i predmet prebacilo Općinskom sudu u Sarajevu, gdje je Miletić oslobođena, što je potvrdio i sarajevski Kantonalni sud. 

Naredni koji je udaljen od vršenja dužnosti je bivši zamjenik glavnog tužioca Tužilaštva BiH Božo Mihajlović protiv kojeg je podignuta optužnica za nesavjestan rad u službi. Njega je Sud BiH osudio na pet godina zatvora, ali je ta presuda ukinuta, a predmet – kao i Miletić – proslijeđen Općinskom sudu, gdje se postupak vodi godinama.

Protiv nekadašnjeg glavnog tužioca Tužilaštva BiH Gorana Salihovića Državni sud je, nakon potvrđivanja optužnice, odmah predmet prebacio Kantonalnom sudu u Sarajevu, a ročišta se mjesecima ne zakazuju.

Ranije je vođen i disciplinski postupak protiv tadašnjeg državnog tužioca Muniba Halilovića, koji se teretio da šest godina i devet mjeseci nije poduzimao nikakve radnje na predmetu ratnog zločina. Tada je Halilović postupak protiv njega nazvao “pozivom svim tužiocima da prestanu implementirati Strategiju za procesuiranje ratnih zločina”.

Najmanje dva puta podignuta je disciplinska tužba protiv, sad već penzionisanog, sudije Suda BiH Branka Perića, a posljednji postupak je obustavljen zbog njegovog odlaska u penziju. 

Budućnost i
kraj procesuiranja

Impressum